Gotovo posvemašnje nestajanje povijesnog i kulturnog krajolika, najočitije na primjeru grada mučenika Vukovara, promijenilo je i sliku hrvatskoga kulturnog nasljeđa i u tim sredinama. Jer, uništenjem spomeničke baštine najdjelotvornije se mogla ugasiti i predodžba o identitetu. No hrvatski narod i hrvatska država ni u jednom trenutku nisu odustali od svoje povijesti. Znali smo da spašavajući kulturu branimo korijenje od kojega smo potekli, sveto pravo svakoga čovjeka na vlastitu domovinu. Tragičan rat posljedovao je velikim gubitcima, no Slavonija je braneći ognjišta branila i hrvatska kulturna dobra. Od doba kada nastaje vučedolska golubica, jedan od najstarijih i najljepših primjera hrvatske arheološke baštine, i simbol Vukovara, do današnjeg trenutka kojim započinje novo razdoblje u hrvatskoj stvarnosti, bio je dug i težak put.
Otvarajući danas još jedan muzej suvremene likovne umjetnosti, koji je nastajao već od 1992., s ponosom iznova ističemo i vrijednost grada Vukovara na hrvatskim prostorima, koji je tako osebujno slikovit i tako star u gotovo neprekinutu trajanju života na ovim rubnim, istočnim granicama Hrvatske, u kojem se život razvijao, ali i traje još od petog tisućljeća prije Krista ostavljajući pod slojevima živoga grada iznimno bogatstvo kulturnih i civilizacijskih slojeva i tragova starog graditeljstva, mnoštvo povijesnih pojava u kontekstu svojega iznimno dugog kontinuiteta. Upravo je to višestoljetno umjetničko stvaralaštvo i simbolom trajanja, ali i odolijevanja kulture u Hrvatskoj, znak vlastitosti na svojem tlu.
Dio te simbolike trajanja iznova potvrđuje Gradski muzej Vukovar, djelujući na svojoj konačnoj i zasigurno trajnoj adresi u gradu Vukovaru, kojom je bio obilježen svih zadnjih 70 godina iznimno bogatog i kulturno raznolikog djelovanja, i koji je u godinama progonstva tijekom Domovinskoga rata, ali i u razdoblju reintegracije hrvatskoga Podunavlja sve do danas, jedno od žarišta i svjedoka čvrste opstojnosti kulture u Republici Hrvatskoj.
Djelujući u progonstvu, počev od rujna 1991., prvo pri Muzejskom dokumentacijskom centru u Zagrebu, a potom od 1993. pa sve do povratka u Vukovar u Muzeju Mimara u Zagrebu, Gradski je muzej Vukovar kao i drugi muzeji na tada okupiranom području Republike Hrvatske, pronašao posve novi smisao svojega djelovanja i priprema za povratak ali i imao stalnu skrb i potporu Ministarstva kulture Republike Hrvatske.
Taj muzej, koji je sve do tragičnoga rata u Hrvatskoj svojom iznimno bogatom kulturnom baštinom, postavom i zbirkama, svjedočio o kronološki širokom rasponu višejezične matrice kultura u ovom značajnom prostoru dijela hrvatskoga Podunavlja – od svjetski poznatoga arheološkog lokaliteta Vučedola, na kojem je nedavno izgrađen i osnovan novi Muzej vučedolske kulture, do jedne od najznačajnijih zbirki likovnih radova hrvatskih likovnih umjetnika 19. i 20. stoljeća u Hrvatskoj, Galerije umjetnina – Zbirke dr. Antuna Bauera, vratio se 1998. u tada ruševni, a danas posve obnovljen dvorac Eltz. Do devastacije u ratu taj spomenik kulture bio je jedan od najljepših arhitektonskih objekata iz razdoblja baroka u Slavoniji, a nakon višegodišnje obnove i s novim stalnim postavom, iznova svjedoči na primjeren način da se budućnost muzeja i u našem, hrvatskom Podunavlju, temelji na snažnoj simbolici i vrijednostima grada Vukovara ali i na posve novim muzejskim i muzeološkim postulatima.
Premda Gradski muzej Vukovar otpočinje u 1998. godini svoje djelovanje u Vukovaru bez svojih bogatih muzejskih zbirki, on je danas otvoren našim pogledima sa svih svojih sedam godina rada u progonstvu u kojima se tako jasno iskazala i priprema povratka izložbama i donacijama likovnih umjetnika iz Hrvatske ali i europskih i izvaneuropskih zemalja u oblikovanju novoga Muzeja Vukovara u progonstvu koji danas broji više od 1600 likovnih radova, kao i u brojnim donacijama muzejske građe mnogobrojnih hrvatskih muzeja i galerija kojima se stvorio dostatan fond za početak muzejskoga rada.
Inicijativa za osnivanje Muzeja Vukovara u progonstvu, na osnovi prikupljanja likovnih djela umjetnika iz cijelog svijeta, koju sam pokrenuo u 1992. godini i koja traje sve do danas, bila je i jedan od naših snažnih odgovora protiv uništavanja Vukovara, oblikovanjem novih umjetničkih, kulturnih vrijednosti, donacijama likovnih djela čija je vrijednost trebala biti primjerena onim vrijednostima koje su u Vukovaru uništene. Donacije hrvatskih likovnih umjetnika, kao i umjetnika iz Poljske, Francuske, Italije, Kanade, Slovenije, Bosne i Hercegovine, Južne Amerike i mnogih drugih zemalja, koje čine jezgru novog muzeja suvremene umjetnosti Vukovara, prezentirane su na nizu izložaba u brojnim muzejima i galerijama u Hrvatskoj i u europskim zemljama. Zahvalan sam prijateljima i suradnicima koji su u tome pomogli, ponajprije mr. sc. Branki Šulc, tadašnjoj ravnateljici Muzejskoga dokumentacijskog centra, povjesničaru umjetnosti i suradniku prof. Franji Mrzljaku, francuskom pjesniku Jean-Louisu Depierrisu i njegovoj supruzi Đurđi, Getuliju Alvianiju koji je na moju zamolbu prikupio djela uglednih umjetnika iz svijeta, brojnim hrvatskim i stranim umjetnicima koji su se zdušno odazvali na naš poziv, posebna zahvala tadašnjoj ravnateljici Muzeja Zdenki Buljan, njezinoj nasljednici na tom odgovornom poslu Ruži Marić i svim djelatnicima Gradskoga muzeja Vukovar, koji su u tim teškim vremenima ostali vjerni svojemu kraju i narodu.
Oživotvorenjem humane ideje – koja se danas jasno iscrtava u Muzeju Vukovara u progonstvu, umjetnošću govoriti protiv rata, ratnog pustošenja kulturne baštine i u Vukovaru, koji ne samo da je izmijenio topografsku sliku Grada već i ostvario kontinuitet muzejskoga djelovanja, sada postaje stalnim Muzejom u obnovljenim prostorima kompleksa dvorca Eltz, sjedišta Gradskoga muzeja Vukovar. Zahtjevna obnova dvorca dovršena je u okviru projekta Vlade Republike Hrvatske i Razvojne banke Vijeća Europe Istraživanje, obnova i revitalizacija kulturne baštine Ilok–Vukovar–Vučedol od 2005. do 2016., u okviru kojeg su obnovljeni i prostori za Muzej Vukovara u progonstvu.
O bogatim je kulturnim krajolicima Vukovarsko-srijemske županije, posebno Grada Vukovara, ratnim štetama na baštini, projekciji njezine obnove i očuvanja, jasnog formiranja muzeja likovnih donacija Muzeja Vukovara u progonstvu, već 1997. u izložbenim prostorima UNESCO-a u Parizu informirala i izložba Od golubice do mira, četiri bisera istočne Hrvatske Osijek, Vinkovci, Ilok i Vukovar, u stručnoj organizaciji Ministarstva kulture Republike Hrvatske, Stalne misije Republike Hrvatske pri UNESCO-u, Arheološkoga muzeja u Zagrebu te Muzeja Vukovara u progonstvu. Izložba je prikazana i u nizu europskih zemalja, sjedištu Vijeća Europe, od kojih je dana i potpora projektu Muzeja Vukovara u progonstvu.
Ideja Getulija Alvianija, o vrijednoj donaciji konstruktivističke i kinetičke umjetnosti za Vukovar začeta je 1997. u Zagrebu prilikom postavljanja njegove retrospektivne izložbe u Muzeju suvremene umjetnosti. Na njegovu su inicijativu 22 umjetnika iz 11 zemalja, od Hrvatske, Italije, Njemačke, Francuske i Južne Amerike, darovali Muzeju Vukovara u progonstvu 169 grafika, slika, skulptura, crteža, a odabir je snažno vezan uz njegove kontakte s ljudima koji su dijelili iste ideje. Premda G. Alviani nikada nije bio u Vukovaru na sastanku u Ministarstvu kulture Republike Hrvatske upoznao sam ga sa stradanjima Vukovara, u tomu posve razrušenome gradu, i zamolio da se snažno angažira na prikupljanju likovne donacije. Nažalost, Getulio Alviani nas je ove godine napustio, no ostaje jaki znak njegove podrške i Vukovaru i našoj ideji o Muzeju. Ta je vrijedna donacija Muzeju Vukovara u progonstvu, nakon izložbe 22 iz budućnosti za budućnost Vukovara – donacija Getulija Alvianija, Muzej suvremene umjetnosti, Zagreb, srpanj–kolovoz 2002., kataloški obrađena, a radovi su pohranjeni u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu.
To je još jedan primjer novoga oblika suradnje da jedan muzej – Muzej suvremene umjetnosti postavlja i pohranjuje izložbu za drugi, Gradski muzej Vukovar, sve do danas kada se i ta donacija prezentira u stalnom postavu. Tako su djelovali i Muzej Mimara, Muzejski dokumentacijski centar, i cijela mreža hrvatskih muzeja i galerija, u ratnim i poslijeratnim okolnostima.
Ne navodeći imena tolikih umjetnika koji su nesebično izdvojili svoje radove za Muzej Vukovara u progonstvu, veleposlanstava niza europskih država, naših veleposlanstava, izdavača publikacija, ljevača umjetnina, i tolikih drugih važnih osobnosti, jer sve je sadržano u pratećem katalogu Muzeja, upućujem svoju neizmjernu zahvalnost svima koji su zaslužni ili i najzaslužniji za ostvarenje ovoga jedinstvenoga i za mnoge od nas i dirljivoga koncepta i konačne realizacije Muzeja. Pri tomu na poseban način cijenim kontinuiranu potporu koju je u stručnom i financijskom pogledu pružilo i pruža Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, Grad Vukovar i Vukovarsko-srijemska županija.
Upravo takav, do Domovinskoga rata u Hrvatskoj nepoznat način nastanka novih muzeja, uvrštava i naše zajedničke napore u oblikovanje i možda posve novoga muzejskoga načina prikupljanja građe – muzejskih zbirki pa i muzeja nastalih u ratu. Valja na kraju istaknuti značajan doprinos što su ga svojim stručnim i umjetničkim radom svatko na svojem području, dosegnuli svi suradnici uključeni u ovaj golemi projekt i svakako Gradski muzej Vukovar i to ponajprije za njihov rad, ali i za uzajamno razumijevanje.
Novi muzej suvremene umjetnosti u Vukovaru kao novi interdisciplinarni centar i kulturni sadržaj Grada Vukovara i Republike Hrvatske, nakon 26 godina od inicijative osnutka, dobiva priliku otpočeti i realizaciju ideje o poslanju Muzeja kojemu je jedan od osnovnih ciljeva pokazati kako usprkos uništenju baštine uvijek nadvlada humanost, težnja za boljim i ljepšim i snažna je potvrda svih naših zajedničkih napora prema obnovi kulturne djelatnosti grada Vukovara i zalogom je svekolike zajedničke suradnje na obnovi i očuvanju kulturnih dobara ne samo Slavonije i grada Vukovara već i naše domovine Hrvatske.
mr. sc. Božo Biškupić